Pandurević: “Deveti januar najznačajniji dan u istoriji Srba Bosne i Hercegovine“ (video)

09. Januar 2026.
Pandurević: “Deveti januar najznačajniji dan u istoriji Srba Bosne i Hercegovine“ (video)

Nekadašnji oficir Vojske Republike Srpske (VRS) general Vinko Pandurević istakao je da je 9. januar 1992. godine, dan kada je u Sarajevu stvorena Republika Srpskog Naroda Bosne i Hercegovine, najbitniji dan u istoriji prekodrinskih Srba.

On je podsetio da Srpska ne može da se smatra „genocidnom tvorevinom“ zbog činjenice da je stvorena u miru i da se zločin u Srebrenici desio 1995. godine i dodao da on nije nastala „kao nečiji hir“ već kao „želja naroda“ i kao „garant njegovog opstanka“.

„Srpska je stvorena posle preglasavanja poslanika srpskog naroda u Narodnoj Skupštini Bosne i Hercegovine i majorizacije od strane predstavnika druge dve nacije“, naveo je general Pandurević gostujući u podkastu „Politika na srpskom“, u organizaciji Fondacije „Slobodan Jovanović“.

Prema njegovim rečima „Dejtonski mirovni sporazum je doneo priznanje Srpske od strane međunarodne zajednice“, a prema tom sporazumu određeno je da „ni Bosna i Hercegovina ne postoji bez njena dva entiteta ni ti entiteti bez nje kao države“.

„Problem je u tome što danas sve tri strane tumače taj dokument iz Dejtona na svoj način. Bošnjaci se nadaju unitarnoj državi, Srbi bi da ne priznaju ništa od zajedničkih institucija, a Hrvati su se nadali još 1995. godine da će njihov deo zemlje da bude u nekoj vrsti konfederacije sa Hrvatskom“, tvrdi general Pandurević.

On je rekao da realnosti treba pristupiti na sasvim trezven način i da međunarodne dokumente „treba čitati racionalno“.

„Smatram, takođe, da Haški tribunal nije doveo do međunacionalnog pomirenja, ali da mu to nije ni bio zadatak zato što je zadatak svakog suda da sudi i presuđuje, a ne da miri zavađene strane“, naveo je general Pandurević.

Govoreći o ratnom zločinu u Srebrenici jula 1995. godine, on je ocenio da se o „Srebrenici mnogo pričalo, manje kazalo, još manje prihvaćeno kao tačno“.

„Nisam pravnik po profesiji i ne želim da ulazim u kvalifikaciju tog ratnog zločina. Mogu da kažem sa sigurnošću, kao učesnik operacija zauzeća Srebrenice i Žepe u leto 1995. godine da je ta akcija bila nužna i planirana i da ne postoji nijedna odluka komandanata VRS uoči operacije koja je podrazumevala sprovođenje ratnih zločina nad muslimanskim stanovništvom“, poručio je general Pandurević.

Objašnjavajući istorijski kontekst događaja u enklavi koja je pala u srpske ruke 11. jula 1995. godine, on je najpre predočio da je to kraj teško postradao od ustaša još u Drugom svetskom ratu i da je u vojnim planovima muslimanskog rukovodstva istočna Bosna bila od vitalnog značaja da bi se predvojili Srbi preko Drine od tadašnje SR Jugoslavije.

„Uspešnim akcijama VRS mi smo još 1992. godine uspeli da muslimanski vojni uticaj u tom regionu svedemo na vrlo malu meru. Tada je, uz posredništvo mirotvoraca, potpisan sporazum o Srebrenici kao o demilitarizovanoj zoni. Međutim, muslimanska strana nije poštovla sporazum o razoružavanju svojih pripadnika u enklavi“, rekao je general Pandurević.

U leto 1995. godine, prema njegovim saznanjima, situacija je postala dramatična. U Hrvatskoj su planirali „Oluju“, ARBIH se spremala za deblokadu Sarajevu i za presecanje srpskog koridora kod Brčkog.

„Zbog toga tvrdim da je zauzeće Srebrenice bilo nužno“, istakao je general Pandurević i dodao da ne zna „ni ko je odlučio da strelja par hiljada muslimanskih zarobljenika ni ko ih je streljao“.

„Ono što znam je da su se dešavale zaista ružne stvari posle toga u istočnoj Bosni oko prekopavanja muslimanskih leševa. U to vreme ja sam bio već na frontu u Bosanskoj krajini“, završio je priču o Srebrenici general Pandurević, uz opasku da je i u presudi Međunarodnog suda pravde 2007. godine u procesu Bosne i Hercegovine protiv Srbije napisano „da političko i vojno rukovodstvo Srpske nije imalo nikakve genocidne planove“.

General Pandurević je zaključio da je 20 dana posle Srebrenice zauzeta Žepa, još jedna muslimanska enklava u istočnoj Bosni, da se postupci VRS nakon zauzeća tog područja u haškim dokumentima gotovo ne spominju i da tu nisu počinjeni nikakvi ratni zločini.