Pismo Šolca i Makrona je vređanje inteligencije

07. Septembar 2022.
Pismo Šolca i Makrona je vređanje inteligencije

Iniciraću, s obzirom na situaciju u pokrajini, zajedničku sednicu sa Odborom za Kosovo i Metohiju, a krajnje je vreme da se organizuje i javno slušanje o pitanju vraćanja obaveznog služenja vojske.

Predsednik Nove demokratske stranke Srbije i Odbora za odbranu i unutrašnje poslove Narodne skupštine Miloš Jovanović ocenjuje pismo koje su predsednik Francuske Emanuel Makron i nemački kancelar Olaf Šolc uputili predsedniku Srbije Aleksandru Vučiću kao manifestaciju politike zapada prema Srbiji. U intervjuu za „Politiku” navodi da je reč o njihovom klasičnom licemerju i bezobzirnosti.

– To pismo tumačim kao njihovo poslovično vređanje naše inteligencije. Odustanite od Kosova i Metohije zarad svetle budućnosti. Odustanite od sebe kako bi vam bilo bolje i kako biste postali deo naše vrle zapadne porodice i naše civilizacije u usponu koju predvode Končita Vurst i „koka-kola”. Neka hvala što se mene tiče. Spuštah se ja niz vaše uže – kaže Miloš Jovanović.

Kakvi su danas međunarodni odnosi u kojima živimo?

Današnji međunarodni odnosi su srećom bitno drugačiji od onih koji su vladali devedesetih godina prošlog veka. Više je ravnoteže snaga, veći je manevarski prostor za nacije i države poput naše. Samo taj prostor treba znati iskoristiti. A za tako nešto je potrebno mnogo rada, reda i znanja. Za to je potrebno da negujemo izvrsnost, a ne poltronstvo i osrednjost. Za to je potrebno da budemo zmajevi, u svakom pogledu.

Navodite da je potrebno da se „ubije” partijska država?

Kada govorim o potrebi da se ubije partijska država, da se osnuje jedna ozbilja škola državne uprave, da se osmisli i sprovede u delo jedna ozbiljna politika u oblasti kulture – osnuje muzej srpskog srednjeg veka, ojačuju institucije poput Srpske književne zadruge i Matice srpske – da se u potpunosti revitalizuje namenska industrija kako bi ista predstavljala zamajac celokupnog tehnološkog razvoja zemlje i da ne nabrajam dalje, ne pričam napamet već znam šta i zašto govorim. I sve je uvezano u toj viziji. Da li je zahtevno – jeste. Ali nemamo druge ako hoćemo da opstanemo.

Koji ćete prvi korak napraviti kao novi predsednik skupštinskog Odbora za odbranu i unutrašnje poslove?

Pored svih redovnih aktivnosti, iniciraću, s obzirom na situaciju u našoj južnoj pokrajini, zajedničku sednicu sa Odborom za Kosovo i Metohiju. Pored toga, mislim da je krajnje vreme da se organizuje i javno slušanje o pitanju vraćanja obaveznog služenja vojske.

Poslednjih dana vodi se polemika oko održavanja Evroprajda. Zašto ste protiv održavanja ove manifestacije?

Zato što se tu ne radi o pravima homoseksualaca koliko o nametanju jedne ideologije radikalnog individualizma koja razgrađuje sve kolektivne identitete, od nacionalnog do rodnog. Uveren sam da takva ideologija ima pogubne posledice po svaku političku zajednicu. Jednostavno, društvo bez ikakvih okvira više nije društvo. A i lično ne mislim da je neka prevelika civilizacijska tekovina kada ikona jednog doba može biti Končita Vurst ili nešto slično.

Kako ocenjujete sporazum o ličnim dokumentima sa privremenim institucijama u Prištini i šta biste uradili povodom pitanja tablica?

Kada uđete u pogrešan voz, sve stanice na tom putu su pogrešne. Mi smo se zbog kukavičluka i slabosti naših elita kao država ukrcali na pogrešan voz još 2008. godine. I od tada gubimo manevarski prostor i stalno povlačimo liniju odbrane naših interesa na KiM. Izmeštanje pregovora iz UN na EU, tehnički dijalog započet 2011. godine, Briselski sporazum 2013. pa i ovaj poslednji „kompromis” koji pominjete deo su tog pogubnog puta. U nekom trenutku ćemo morati da kažemo – sada je dosta! Neka krene od tablica. Da li će silazak iz tog voza izazvati tenzije – hoće. Da li će nas borba za KiM koštati – hoće. Ali sve to – šta god da se desi – će biti manje skupo od predaje. Zato je potrebno vratiti stvari na fabrička podešavanja, a to su Ustav Republike Srbije i Rezolucija 1244 SB UN. To je jedini okvir za pregovore. Potrebno je zatim nastaviti i intenzivirati rad na terenu i pomoć Srbima u pokrajini. Potrebno je takođe nastaviti sa politikom povlačenja priznanja secesije KiM od strane trećih država. Potrebno je garantovati bezbednost Srbima i severno i južno od Ibra u svakom trenutku što podrazumeva da imate snažnu i kredibilnu vojnu silu. Najzad, potrebno je usvojiti trezvenije viđenje odnosa Srbije i EU.

Šta mislite o srpskom bloku o kojem govore neki političari iz SNS-a? Da li Novi DSS vidite tamo?

Iskreno, ne mislim ama baš ništa. Niti razumem što komplikujete stvari i zašto se nužno kačite na sve što Aleksandar Vučić kaže. Postoje političke stranke, postoje politički programi i shodno tome postoji mogućnost pravljenja koalicija. Ako se dogovorimo u vezi sa politikom koju valja sprovoditi, nemam problem da pravim koaliciju s kim god mogu da se borim za ciljeve u koje verujem. Do dana današnjeg, za tako nešto nisam uspeo da nađem partnera na političkoj sceni Srbije. A naravno da sam uvek otvoren za razgovore. Nikada nisam imao problem s tim. Ali politika i dogovor u vezi sa istom je jedini uslov. Uvek je bio i uvek će biti. Do tada ću nastaviti da tražim podršku građana i da jačam stranku koju predvodim i koaliciju čiji sam deo. Moj najbolji saveznik je narod. I vreme. A da li bih voleo da već sada mogu da preuzmem odgovornost za vođenje državnih poslova – naravno da bih. Ali taj deo, kao što rekoh, ne zavisi isključivo od mene.